Evo malo i o ovoj temi da pisemo posto nas ima i roditelja :
Svi se mi u roditeljstvu ponekad zapitamo koliko smo ispravni u vaspitavanju svog djeteta.Da li ponekad pretjeramo ili smo isuvise popustljivi?U svakom slucaju dijete treba prihvatiti kao covjeka u malom koje je neiscrpni izvor pitanja a mi smo tu koji bismo trebali zadovoljiti njihovu radoznalost.
Ali,pitanje se postavlja kako ce nase dijete prihvatiti neku od nasih zabrana,ili jednostavno receno tu famoznu rjecicu-NE-?
Pedagogija se bavi ovim pitanjem od vajkada,pa samim tim i evoluirala je,pa sve ono sto je bilo ispravno sad je suprotno...U svakom slucaju roditeljstvo zahtijeva veliko strpljenje i druzenje sa djecom,a sve vrste zabrane objasniti na nacin koji ce njima biti razumljiv a samim tim i prihvatljiv.To naravno podrazumijeva i jednu vrstu nenametljivog autoriteta,jer moramo saslusati i glas djeteta,njegove zelje i htjenja,jer cemo jedino tako u njima izgraditi osjecaj samopostovanja,sto je zapravo i cilj u odgajanju.Veoma je vazno izgraditi osjecaj povjerenja koji opet proizilazi i zavisi od toga na koji nacin prilazimo djeci i koliko im paznje posvecujemo.
Koliko ste vi kao roditelj strog ili popustljiv?Da li ste od onih koji se drze one stare-batina je iz raja izasla-,ili vec postupate sa metodama kojima uspijevate djetetu pribliziti svijet odraslih da bi ga ono shvatilo i razumjelo?