Jedan od problema savremenog covjeka,jedan od problema psihe uopste,naseg drustva...Kako je to jednostavno nekog osuditi, ukazati na greske,pridikovati,ocjenjivati,pribacivati...A da li covjek moze prihvatiti sve to ali u obrnutom smislu..?
Psihologija dokazuje da je covjek prema samom sebi uvijek velikodusan,tj. ne vidi svoje greske,kao kod drugih,uvijek ima opravdanje za svoje postupke,i obicno sebe postavlja u poziciju zrtve(ne govorim o slucajevima depresije ili vec nekih drugih dusevnih poremecaja gdje covjek krivi samo sebe)...
Pa ako cemo se osvrnuti i na bibliju i na sve svete knjige,ili na drustveni moral uopsteno,da li mi imamo uopste pravo kao obicni smrtnici,nekom suditi ili o nekom vec nesto reci,jer smo i svi samo obicni ljudi i gresnici..?Da li ce nasa svijest ikada dostici nivo koji ce jednako prihvatiti sebe i druge kao osnovnu celiju naseg postojanja sa svim manama i vrlinama,kao jedinstveni spoj suprotnosti koji i cini nas zivot..?
Ako vec i o nekom sudimo,moramo biti spremni da budemo i osudjeni,savrsenstvo ne postoji,zar ne..?