Upravo postavljam ovu temu jer smatram je jako diskutabilnom,zapravo moglo bi obrnuto biti-ko tebe kamenom ti njega ljebom-...
Skoro sam razgovarala sa jednim dobrim poznanikom,u kome sam vidjela sve neke ljudske osobine,mislim na pozitivne,u kome nikada nijesam osjetila osjecaj -interesa-u bilo kom smislu...nakon razgovora
osjetila sam se beskrajno tuznom i shvatila da ljudi uvijek ocekuju povracaj svog dobrog djela,nazalost..,
Tek zapravo,radi se o covjeku koji je bio zamoljen nekom nesto da pomogne,ali eto ovaj odbio iz sujete,jer ga ovaj drugi nikada nije pozvao i slicno tome,iako mu nista nazao nije napravio,nije mu na netu pisao i slicno...Ovaj drugi,naravno uvrijedjen,iako ni on nije pozdrave pisao ovome drugom,nasao se uvrijedjen i krajnje ohol u svome znanju,misleci da ce neko da ga iskoristi,napravi budalom i ko zna vec sta...
poenta moje price je,zar je vazno sta ces dobiti za ucinjeno dobro djelo,zar je vazno sebe izdizati iznad ionako nemocnih,zar treba zivot tako posmatrati...ako mozes pomogni,saslusaj,cuti,pogledom razumi...
znanje je veliko onda kada ga drugima mozes pruziti,a ljubav je vjecna kada je drugi prihvate...