Citajuci neke romane a i price,stiva,ma i onog viteza,a znate ga sigurno,slavnog -don -kihota-,a iz mog iskustva,dodjoh nekako do zakljucka da je zivot bas komican,parodican,iluzionaran,obecavajuci,ali rece i ona stara-obecanja luda radovanja-
A i ja se borim sa nekim vitezovima,haha vjetrenjacama,naravno vjetrovi ne daju da se ukrote,a ja mislim da je to zivot,pa mislim poznajem ga,a on me uvijek nekako iznenadi,pa nemam spremno oruzje da se odbranim,i uvijek me zatekne nespremnom...
Ali rece neko,ne traje vjecno,pa se smijem parodiji,boriti se protiv vec onog ko pobjedjuje...
I zivot ce me nadzivjeti pa onda zasto da mu se u lice ne smijem,makar to...I eto tako je nastala komedija,zapravo parodija,boriti se protiv,ili za nesto,a nemati rezultat...osim jednu vjecnu tamu...
E zato sam nasmijana,pa ta radovanja i ne treba da budu obecavana...
I SVE MI POSTALO KOMEDIJA