Neki kažu da se najtužnije žene najljepše smiju!
Da li svojim lijepim osmjesima kriju svoju bol od drugih ljudi, ili je taj osmijeh tako lijep zbog tuge i sjete koju kriju u očima?
2 posters
NAJTUŽNIJE ŽENE SE NAJLJEPŠE SMIJU?
elena- Broj postova : 70
Join date : 30.01.2010
Age : 47
Lokacija : BiH,Republika Srpska
Neki kažu da se najtužnije žene najljepše smiju!
Da li svojim lijepim osmjesima kriju svoju bol od drugih ljudi, ili je taj osmijeh tako lijep zbog tuge i sjete koju kriju u očima?
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/m/arrows_up3.gif)
elena- Broj postova : 70
Join date : 30.01.2010
Age : 47
Lokacija : BiH,Republika Srpska
Evo jedan prenesen tekst od meni jednog uvaženog forumaša (lubinovich)koji uvijek ima jako zanimljive komentare na sve teme:
"Na pocetku da, tuga je potez koji tvojoj lepoti daje jednu unutrasnju dubinu. I to privlaci, zaista. I kad se osmehnes u svojoj lepoti, tvoja tuga ispod osmeha dotakne srca.
To ne traje dugo. Preraste u bol, i lepota pada, postepeno i neprimetno. I kada padne, iako je pala prvo u svom srcu, ti ostajes bez nje na cistini. Ne samo bez nje, ostajes bez iceg, potpuno nag u hladnoj tisini sveta.
I ne samo to sto su ti se crte lica promenule, postale ostre i grube; i ne samo sto ti se telo promenilo - ljudi osete bol, i kad je ugledaju - sklanjaju se od tebe. Ne zele te vise u svojoj blizini. Mozes da ih volis kao sto ih niko voleo nije, mozes da im govoris jezikom andjela, ali, jedino sto zaista zele od tebe jeste da nestanes. Na kraju, i nestanes, sklonis se od svih, ne zelis da smetas. Jednom, otvoris kapije sirom svom bolu, i on preplavi sve. I ponisti te.
Neko to zove prociscenje, mozda i jeste, otkud znam. Najbitnije za coveka je izdrzati pauzu, jednom mi je to davno Ljuba Tadic rekao. Veoma, veoma tacno. Iz iskustva, imao je i proziveo je svoju pauzu. Oni koje je voleo prelazili su na drugu stranu ulice kad bi ga videli. Vrata pozorista za njega su bila zatvorena. Pauza, prostor u kojem si zatocen u prostor bez izlaza, bez iceg i bez ikog. Pauza na sceni, pauza u zivotu, svejedno, isto je (pozornica je uvek replika stvarnosti). Tisina koja je oko tebe, bol koja je u tebi, zivot koji je zatvorio svoje kapije za tobom.
Neka je pauza kao vecnost, neka je neizdrziva, neka si sam na sceni - moras je izdrzati - jednom ces u sebi naci rec koja ce je prekinuti, pokret koji ce te nastaviti tamo gde si stao. I izraz koji ce ponovo osloboditi tvoju lepotu.
Jednom, ako je izdrzis, pauza prodje, i bol nestaje. Dizes se, polako, i posmatras svoja ostecena krila, i budis se. I sve vise osecas ceznju za svojim nebom.
Jednom, zapocnes ponovo svoj blistav let ispod zvezda. U tu i tad, ti sa senkom pada u sebi, imas najlepsi osmeh. Osmeh saosecanja. Takav osmeh imaju najlepse zene na svetu. Osmeh Mona Lize."
A ja mislim da je to tužno ali istinito,jer često osmijehom poželimo da svoju bol sakrijemo od drugih ljudi,i zato je taj osmijeh tako poseban!
"Na pocetku da, tuga je potez koji tvojoj lepoti daje jednu unutrasnju dubinu. I to privlaci, zaista. I kad se osmehnes u svojoj lepoti, tvoja tuga ispod osmeha dotakne srca.
To ne traje dugo. Preraste u bol, i lepota pada, postepeno i neprimetno. I kada padne, iako je pala prvo u svom srcu, ti ostajes bez nje na cistini. Ne samo bez nje, ostajes bez iceg, potpuno nag u hladnoj tisini sveta.
I ne samo to sto su ti se crte lica promenule, postale ostre i grube; i ne samo sto ti se telo promenilo - ljudi osete bol, i kad je ugledaju - sklanjaju se od tebe. Ne zele te vise u svojoj blizini. Mozes da ih volis kao sto ih niko voleo nije, mozes da im govoris jezikom andjela, ali, jedino sto zaista zele od tebe jeste da nestanes. Na kraju, i nestanes, sklonis se od svih, ne zelis da smetas. Jednom, otvoris kapije sirom svom bolu, i on preplavi sve. I ponisti te.
Neko to zove prociscenje, mozda i jeste, otkud znam. Najbitnije za coveka je izdrzati pauzu, jednom mi je to davno Ljuba Tadic rekao. Veoma, veoma tacno. Iz iskustva, imao je i proziveo je svoju pauzu. Oni koje je voleo prelazili su na drugu stranu ulice kad bi ga videli. Vrata pozorista za njega su bila zatvorena. Pauza, prostor u kojem si zatocen u prostor bez izlaza, bez iceg i bez ikog. Pauza na sceni, pauza u zivotu, svejedno, isto je (pozornica je uvek replika stvarnosti). Tisina koja je oko tebe, bol koja je u tebi, zivot koji je zatvorio svoje kapije za tobom.
Neka je pauza kao vecnost, neka je neizdrziva, neka si sam na sceni - moras je izdrzati - jednom ces u sebi naci rec koja ce je prekinuti, pokret koji ce te nastaviti tamo gde si stao. I izraz koji ce ponovo osloboditi tvoju lepotu.
Jednom, ako je izdrzis, pauza prodje, i bol nestaje. Dizes se, polako, i posmatras svoja ostecena krila, i budis se. I sve vise osecas ceznju za svojim nebom.
Jednom, zapocnes ponovo svoj blistav let ispod zvezda. U tu i tad, ti sa senkom pada u sebi, imas najlepsi osmeh. Osmeh saosecanja. Takav osmeh imaju najlepse zene na svetu. Osmeh Mona Lize."
A ja mislim da je to tužno ali istinito,jer često osmijehom poželimo da svoju bol sakrijemo od drugih ljudi,i zato je taj osmijeh tako poseban!
viki- Moderator
- Broj postova : 156
Join date : 31.01.2010
Age : 48
Lokacija : Crna Gora
Ovo je tako bozanstveno receno,cak sta vise citajuci,mislim i nestvarno...tako duboko i korjenito...ali odavno vec sam prestala da patim zbog sebe...zasto sebe zaliti i mazohista biti,ili je to u biti covjeka,zar romantika ne moze biti bez tuge,ljubav bez patnje...
Da,cesto sam sebe,tada,gledala u ogledalu,i cudila se svojoj starosti u sopstvenim ocima,ocima mladosti,i dal je moguce da osmjeh moje tuge moze biti najljepsi,osmjeh usana koji nikada ne moze sakriti ogledalo nase duse,tako izrazajne,duboke,
istinite...one ne lazu...oci
I bas skoro me jedan prijatelj upitao-Violeta,zasto si tuzna...oci ti govore,imas lijep
osmjeh,ali nestvaran...
Znam da je tako,upravo nestvarno,stvarnost je i ljepota,onda kada iz nas zraci sreca i zadovoljstvo...Tuga nije lijepa nikome,a pogotovo ne nama samima,a ta misticnost u uglovima usana,ta sjena na nasem licu,mozda nas moze uciniti privlacnim i interesantnim,ali ne i lijepim,ne, tuga nije lijepa,tuga pripada nekoj drugoj dimenziji...
A nas osmjeh ce prepoznati oni koji nas znaju,koji nas citaju,koji znaju svaki titraj na nasem licu,koji nas vole...i koji znaju sta se krije iza nestvarnog osmjeha...a ostala vecina ce reci-divan osmjeh-,a to mi vec nije ni vazno,jer me i ne znaju,i nije mi bitno kako ce me dozivjeti...
p.s.
postoje realne indicije da -Mona Liza-i nije bila zena,vec muskarac...misli se na model tog vremena...i iskreno,ja sam licno razocarana tim remek djelom...
Ali to su ,na kraju,samo moja razmisljanja i shvatanja zivota i realnosti...
Da,cesto sam sebe,tada,gledala u ogledalu,i cudila se svojoj starosti u sopstvenim ocima,ocima mladosti,i dal je moguce da osmjeh moje tuge moze biti najljepsi,osmjeh usana koji nikada ne moze sakriti ogledalo nase duse,tako izrazajne,duboke,
istinite...one ne lazu...oci
I bas skoro me jedan prijatelj upitao-Violeta,zasto si tuzna...oci ti govore,imas lijep
osmjeh,ali nestvaran...
Znam da je tako,upravo nestvarno,stvarnost je i ljepota,onda kada iz nas zraci sreca i zadovoljstvo...Tuga nije lijepa nikome,a pogotovo ne nama samima,a ta misticnost u uglovima usana,ta sjena na nasem licu,mozda nas moze uciniti privlacnim i interesantnim,ali ne i lijepim,ne, tuga nije lijepa,tuga pripada nekoj drugoj dimenziji...
A nas osmjeh ce prepoznati oni koji nas znaju,koji nas citaju,koji znaju svaki titraj na nasem licu,koji nas vole...i koji znaju sta se krije iza nestvarnog osmjeha...a ostala vecina ce reci-divan osmjeh-,a to mi vec nije ni vazno,jer me i ne znaju,i nije mi bitno kako ce me dozivjeti...
p.s.
postoje realne indicije da -Mona Liza-i nije bila zena,vec muskarac...misli se na model tog vremena...i iskreno,ja sam licno razocarana tim remek djelom...
Ali to su ,na kraju,samo moja razmisljanja i shvatanja zivota i realnosti...
» Planeta bez granica pocela sa radom!
» SILVIA JUNG
» Zdravko Čolić (Diskografija)
» SRETAN ROĐENDAN VIKI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!12.02.2014
» TRAŽIM DJ-E
» DOBRODOSLI
» Godišnji horoskop za 2012
» 2 fast 2 real 4 hollywood (2005)