Kisa je tada padala,ljetna kisa,a bila sam bosa,setala toplim asfaltom,pjevala nebu,u izmaglici topline,koja mi je grijala stopala,trcala sam u zagrljaju ljubavi,mokra,pogleda uprtog u planine,ne znajuci da ih necu stici,niti preci...
Soba,tako nekako,jeftina,a vrijedna ljubavi,opet prekrasna,ja u bjelini svile,ciste duse,ostrim ukusom nekog ocaravajuceg pica na usnama,i on tako,sa smjeskom na usnama,divnim ocima,obecavajucim,njeznim...
A sve u nekoj tisini,zvuci koji dopiru,iz srca,negdje iz dubine duse,trzaja,zanosa,onako,u plesu,laganom...
Otisao je,zatvorio vrata,vratio me,na onaj asfalt,iznad kojeg se dize magla,nakon ljetne kise...
U potrazi vjecitoj...